Skala atribucija školskog uspjeha i neuspjeha

Ovo je osvrt na poglavlje Skala atribucija školskog uspjeha i neuspjeha iz knjige Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena autora dr.sc Darka Lončarića.

Skala je primjenjena učenicima od 5. do 8. razreda osnovne škole, a može se primjeniti i za više razrede. Pri izradi skale vodilo se računa o razumljivosti i napravljena je tako da ju djeca od 10 godina mogu razumjeti.
Ako se primjenjuje na djeci mlađoj od 10 godina preporuča se individualna primjena.

Ispitanici na skali od 5 stupnjeva procjenjuju u kojoj se mjeri slažu s navedenom tvrdnjom (od 1 = uopće se ne slažem do 5= u potpunosti se slažem). 

Rezultat na pojedinoj subskali atribucija školskog uspjeha i neuspjeha računa se zbrajanjem procjena na česticama koje pripadaju subskali. 

Na ovaj način možemo saznati što učenici misle sami o sebi, svom uspjehu ili neuspjehu, koliko su zadovoljni svojim obrazovanjem te radom učitelja. Takav način provjere može pokazati učitelju koliko su učenici točni u samoevaluaciji te mogu mijenjati svoj način rada ako vide da je potrebno. 

Ovo je primjer jedne takve provjere preuzete iz poglavlja:

Osobno smatram da ovakav način evaluacije koristi i učenicima i učiteljima.
Učenici sazrijevaju u smislu procjene svojih mogućnosti i moraju se naučiti procijeniti kada su pogriješili, u čemu su bili loši i priznati koliko su truda uložili. Kada su sami svjesni toga lakše će i učitelji pristupiti problemu i pomoći djetetu.

Učitelji mogu uvidjeti što učenicima najviše fali te s čime su najviše zadovoljni i pomoću takvih informacija kreirati dalje svoj plan rada i učiniti ga još boljim. Mogu ga na ispravan način prilagoditi potrebama svojih učenika. Također, upućeni su u mišljenje učenika o tome je li njihov uspjeh ili neuspjeh uzrok učiteljevog dobrog ili lošeg rada.


Mislite li da su ovakve provjere učinkovite ? Obrazložite svoj odgovor.
Biste li koristili ovakav način evaluacije prilikom svog rada kao učitelj/ica?


Više o ovoj temi na linku: https://bib.irb.hr/datoteka/791889.Loncaric_Motivacija_Samoregulacija_Ucenje_e_knjiga_3.pdf (str.134.-138.)               😊

Učestalost i oblici elektroničkog zlostavljanja učenika viših razreda osnovnoškolske dobi u tri različite školske sredine

Ovo je osvrt na istoimeni članak autorice doc.dr.sc Anele Nikčević-Milković sa Sveučilišta u Zadru i Ane Jerković iz Osnovne škole dr.Jure Turića u Gospiću.

Ovu sam temu odabrala jer se nalazimo u tehnološkom dobu gdje je neizbježno ne koristiti se internetom. Djeca danas posjeduju pametne telefone već od prvih razreda osnovne škole, time i pristup internetu kojeg često mogu i zlouporabiti. Smatram da je ova tema vrlo bitna jer su djeca podložna svemu onome što internet nažalost nudi, a nije dobro za njihovo zdravo odrastanje.

VRŠNJAČKO NASILJE I ZLOSTAVLJANJE

Vršnjačko nasilje iz kojeg proizlazi i vršnjačko zlostavljanje je zlouporaba moći jednog djeteta ili grupe djece prema nekom drugom djetetu koje vodi tjelesnom/psihičkom nasilju te socijalnom isključivanju. Žrtva može biti bilo koje dijete, ali najčešće su to oni novi u razredu, mirna i ljubazna djeca, oni koji su u dobrim odnosima s nastavnicima i sl. Njihove karakteristike su obično sramežljivost, povučenost, nisko samopoštovanje i samopouzdanje.
Najčešće se zlostavljanje provodi u okolini u kojoj nitko na takvo ponašanje ne reagira. Posljedice nasilja u takvoj okolini očituju se u lošoj razrednoj klimi, smanjenju uspjeha kod djece, izostajanju iz škole, negativnom razmišljanju o školi itd. 

Naročito osjetljiv period je onaj prijelaza iz osnovne škole u srednju. Drugim riječima, nasilje i zlostavljanje se pojačava s razvojem puberteta i socijalnim razvojem u periodu rane i srednje adolescencije. Prema Tomić-Latinac i Nikčević-Milković (2010.), u hrvatskim školama je najprisutnije verbalno nasilje, potom socijalno isključivanje, a tek onda fizičko nasilje.
Najčešće su nasilju izloženi mladi dječaci. Prema rezultatima UNICEF-ovog istraživanja, na oko 22% djece nasilje je izvršeno ponekad, a na oko 10% djece je izvršeno često u posljednjih nekoliko mjeseci.  U nasilju je sudjelovalo 10% djece jedan do dva puta, a 12% djece je sudjelovalo u nasilju često u posljednjih nekoliko mjeseci (Tomić-Latinac i Nikčević-Milković, 2010.).
Nasilna djeca su uglavnom ona iz problematičnih obitelji i kao takvi kasnije su podložni kriminalu te obiteljskom nasilju, zlostavljanju vlastite djece, seksualnom mučenju i dr.

ELEKTRONIČKO NASILJE I ZLOSTAVLJANJE

Među djecom i mladima je sve prisutnije elektroničko nasilje i zlostavljanje posredovano suvremenim tehnologijama, prije svega internetom i mobitelom (eng. cyberbullying). Namjera je porukom uvrijediti neku osobu koja se ne može zaštiti. Problem je u tome što se vrijeđa iza ekrana i time se dobiva snaga pisane riječi. Udaljenost je veća što olakšava čin nasilja. Međutim, manji je postotak žrtava cyberbullyinga u odnosu na klasično zlostavljanje jer one se često ne izjašnjavaju tako uslijed nedovoljno iskrenih iskaza. Zbog toga su frekvencije žrtava virtualnog zlostavljanja nepouzdane.

U Hrvatskoj 96% učenika ima vlastiti mobitel. Računalo je prisutno u većini hrvatskih domova (95%), a pristup internetu kod kuće ima 85% učenika. Gotovo polovina ispitane djece gotovo svakodnevno pristupa internetu.  Više od trećine djece u dobi od 10 do 11 godina internetom se koristi svakodnevno, a u dobi od 14 do 15 godina se koristi većina djece. Spolne razlike u korištenju internetom se vide kod djece od 10 i 11 godina – dječaci se statistički značajno više koriste internetom od djevojčica. Međutim, već u dobi od 12 godina i nadalje djevojčice sustižu dječake, tako da se spolne razlike gube. Zadirkivanje je najčešći oblik nasilja kojeg nažalost mnogi pojedinci, uključujući i mnoge nastavnike, ne doživljavaju povređujuće. Neprimjerene poruke djeluju kao nerizična ponašanja kojima su sklona mnoga djeca, međutim, one jako uznemiruju svako dijete.
Srednjoškolci više e-zlostavljaju putem internet aplikacija od osnovnoškolaca.  Oko 30% djece i mladih smatra da ih e-zlostavljanje jednako ili više uzbuđuje od klasičnog vršnjačkog zlostavljanja (sve prema Slonje i Smith, 2008.).

Djeca koja su nasilna putem suvremenih tehnologija imaju slabije psihosocijalne veze. Adolescenti koji ponavljaju nasilje imaju raspon problema mentalnog zdravlja (anksioznost ili depresiju, različite psihosocijalne simptome) te povećan rizik za poteškoće u školi i poremećaje u ponašanju. Istraživanja pokazuju da je pojava e-nasilja kod dječaka s 8 godina prediktivna za njihovo korištenje droga s 18 godina. Žrtve ove vrste nasilja pokazuju statistički značajno više simptoma depresije u odnosu na djecu i mlade koji nisu doživjeli e-nasilje (sve prema Sakelloriou i sur., 2012.).



Svako elektroničko nasilje bi trebalo biti prijavljeno, a djeca bi se trebala nadgledati tijekom njihovog ''surfanja'' internetom. Također, moramo osvijestiti djecu o ovom problemu. Korištenje modernih tehnologija ima mnoge prednosti u učenju te razne mogućnosti interakcije djece i mladih koje mogu iskoristiti pozitivno ili negativno ovisno o tome što su i koliko osvijestili o toj pojavi.

ISTRAŽIVANJE

Cilj istraživanja je utvrditi učestalost i oblike e-zlostavljanja kod učenika viših razreda osnovnoškolske dobi u tri različite sociodemografske sredine: gradskoj, prigradskoj i seoskoj. Hipoteze od kojih se krenulo su: budući da su škole specifične po svom okruženju, broju učenika, broju područnih škola te drugim relevantnim sociodemografskim čimbenicima za pretpostaviti je da će učestalost i različiti oblici e-nasilja biti nejednako zastupljeni u pojedinoj školskoj sredini.

Učenici završnih razreda osnovnoškolske dobi u sve tri sociodemografske sredine (gradskoj, prigradskoj i seoskoj) internet i mobitel najčešće koriste do sat vremena ili do dva sata, potom manje ili više od pola sata te ih najmanji broj učenika koristi više od dva sata.
Visoki postotak učenika koji svakodnevno koristi suvremene tehnologije duže vrijeme, što je jedan od najrizičnijih faktora pojave e-zlostavljanja, ukazuje na to da edukaciju o štetnim učincima suvremenih tehnologija treba usmjeriti na sve učenike u školama kako bi se smanjilo e-nasilje te preveniralo e-zlostavljanje, naročito djece i mladih koja su već u riziku.

Najveći postotak učenika (10,8%) završnih razreda osnovnoškolske dobi iz sve tri školske sredine provodi više od dva sata dnevno na Facebook aplikaciji. Percepcija odraslih o tome koliko djeca koriste internet za zabavne sadržaje, dopisivanje i druženje veća je u odnosu na stvarne podatke dobivene od  učenika.  Stavovi učenika prema e-medijima uglavnom su pozitivni i emotivni (vide prvenstveno njihove prednosti i dobrobiti), dok su roditelji ti koji vide  moguće opasnosti e-medija.

Istraživanjem se nastojalo provjeriti kakav je utjecaj veličine škole (velika, srednja i mala škola), školske sredine i sociodemografskog okruženja (gradska, prigradska i seoska sredina) na učestalost i oblike e-zlostavljanja. U školama gradske i prigradske sredine, odnosno u velikoj i srednjoj školi po veličini najveća učestalost e-zlostavljanja zanemarivanjem i vrijeđanjem bez direktne namjere. Učenici često nisu svjesni svojih pogrešaka jer ne vide posljedice koje imaju osobe koje su žrtve.

U seoskoj sredini učenici najčešće nekome prijete, pišu ružne stvari ili laži o nekome putem interneta i mobitela te su skloni sudjelovati u raznim anketama (u kojima glasaju za npr. najružniju, najljepšu osobu i sl.).  U gradskoj i prigradskoj sredini učenici uglavnom tračaju koristeći različite internet aplikacije, proste riječi i grubi online rječnik.

ZAKLJUČAK

 S veličinom škole i urbanijim okruženjem, povećanjem dobi učenika, većom količinom slobodnog vremena provedenog na računalu, mobitelu i internet aplikacijama se povećava vjerojatnost e-zlostavljanja kršenjem tuđeg identiteta. S veličinom škole i urbanijim okruženjem te povećanjem dobi učenika se povećava vjerojatnost e-zlostavljanja uznemiravanjem i vrijeđanjem bez direktne namjere. Ovo implicira potrebu za sustavnim upozoravanjem i edukacijom djece, mladih i odraslih (roditelja i nastavnika) o važnosti dužine korištenja suvremenih tehnologija koje se ne bi  trebale upotrebljavati duže od sat vremena dnevno. Mlade treba usmjeriti na različite oblike ispunjavanja slobodnog vremena koji će ih potaknuti da budu kreativniji i naučiti ih poštivanju drugih osoba.

Osobno smatram da je jako bitno osvijestiti učenike o opasnostima e-zlostavljanja jer smatram da neki to čine bez da su svjesni koliko mogu naštetiti određenoj osobi. Roditelji bi trebali pripaziti na to koliko vremena njihovo dijete provodi na internetskim stranicama te ih naučiti pristojnom rječniku prikladnom za one koji ga čitaju.


Smatrate li da je e-zlostavljanje veliki problem današnjice?
Kako biste rješili taj problem kao učitelj/ica, a kako kao roditelj? 

Više o ovoj izvornom članku na linku: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=261358