Skala atribucija školskog uspjeha i neuspjeha

Ovo je osvrt na poglavlje Skala atribucija školskog uspjeha i neuspjeha iz knjige Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena autora dr.sc Darka Lončarića.

Skala je primjenjena učenicima od 5. do 8. razreda osnovne škole, a može se primjeniti i za više razrede. Pri izradi skale vodilo se računa o razumljivosti i napravljena je tako da ju djeca od 10 godina mogu razumjeti.
Ako se primjenjuje na djeci mlađoj od 10 godina preporuča se individualna primjena.

Ispitanici na skali od 5 stupnjeva procjenjuju u kojoj se mjeri slažu s navedenom tvrdnjom (od 1 = uopće se ne slažem do 5= u potpunosti se slažem). 

Rezultat na pojedinoj subskali atribucija školskog uspjeha i neuspjeha računa se zbrajanjem procjena na česticama koje pripadaju subskali. 

Na ovaj način možemo saznati što učenici misle sami o sebi, svom uspjehu ili neuspjehu, koliko su zadovoljni svojim obrazovanjem te radom učitelja. Takav način provjere može pokazati učitelju koliko su učenici točni u samoevaluaciji te mogu mijenjati svoj način rada ako vide da je potrebno. 

Ovo je primjer jedne takve provjere preuzete iz poglavlja:

Osobno smatram da ovakav način evaluacije koristi i učenicima i učiteljima.
Učenici sazrijevaju u smislu procjene svojih mogućnosti i moraju se naučiti procijeniti kada su pogriješili, u čemu su bili loši i priznati koliko su truda uložili. Kada su sami svjesni toga lakše će i učitelji pristupiti problemu i pomoći djetetu.

Učitelji mogu uvidjeti što učenicima najviše fali te s čime su najviše zadovoljni i pomoću takvih informacija kreirati dalje svoj plan rada i učiniti ga još boljim. Mogu ga na ispravan način prilagoditi potrebama svojih učenika. Također, upućeni su u mišljenje učenika o tome je li njihov uspjeh ili neuspjeh uzrok učiteljevog dobrog ili lošeg rada.


Mislite li da su ovakve provjere učinkovite ? Obrazložite svoj odgovor.
Biste li koristili ovakav način evaluacije prilikom svog rada kao učitelj/ica?


Više o ovoj temi na linku: https://bib.irb.hr/datoteka/791889.Loncaric_Motivacija_Samoregulacija_Ucenje_e_knjiga_3.pdf (str.134.-138.)               😊

Učestalost i oblici elektroničkog zlostavljanja učenika viših razreda osnovnoškolske dobi u tri različite školske sredine

Ovo je osvrt na istoimeni članak autorice doc.dr.sc Anele Nikčević-Milković sa Sveučilišta u Zadru i Ane Jerković iz Osnovne škole dr.Jure Turića u Gospiću.

Ovu sam temu odabrala jer se nalazimo u tehnološkom dobu gdje je neizbježno ne koristiti se internetom. Djeca danas posjeduju pametne telefone već od prvih razreda osnovne škole, time i pristup internetu kojeg često mogu i zlouporabiti. Smatram da je ova tema vrlo bitna jer su djeca podložna svemu onome što internet nažalost nudi, a nije dobro za njihovo zdravo odrastanje.

VRŠNJAČKO NASILJE I ZLOSTAVLJANJE

Vršnjačko nasilje iz kojeg proizlazi i vršnjačko zlostavljanje je zlouporaba moći jednog djeteta ili grupe djece prema nekom drugom djetetu koje vodi tjelesnom/psihičkom nasilju te socijalnom isključivanju. Žrtva može biti bilo koje dijete, ali najčešće su to oni novi u razredu, mirna i ljubazna djeca, oni koji su u dobrim odnosima s nastavnicima i sl. Njihove karakteristike su obično sramežljivost, povučenost, nisko samopoštovanje i samopouzdanje.
Najčešće se zlostavljanje provodi u okolini u kojoj nitko na takvo ponašanje ne reagira. Posljedice nasilja u takvoj okolini očituju se u lošoj razrednoj klimi, smanjenju uspjeha kod djece, izostajanju iz škole, negativnom razmišljanju o školi itd. 

Naročito osjetljiv period je onaj prijelaza iz osnovne škole u srednju. Drugim riječima, nasilje i zlostavljanje se pojačava s razvojem puberteta i socijalnim razvojem u periodu rane i srednje adolescencije. Prema Tomić-Latinac i Nikčević-Milković (2010.), u hrvatskim školama je najprisutnije verbalno nasilje, potom socijalno isključivanje, a tek onda fizičko nasilje.
Najčešće su nasilju izloženi mladi dječaci. Prema rezultatima UNICEF-ovog istraživanja, na oko 22% djece nasilje je izvršeno ponekad, a na oko 10% djece je izvršeno često u posljednjih nekoliko mjeseci.  U nasilju je sudjelovalo 10% djece jedan do dva puta, a 12% djece je sudjelovalo u nasilju često u posljednjih nekoliko mjeseci (Tomić-Latinac i Nikčević-Milković, 2010.).
Nasilna djeca su uglavnom ona iz problematičnih obitelji i kao takvi kasnije su podložni kriminalu te obiteljskom nasilju, zlostavljanju vlastite djece, seksualnom mučenju i dr.

ELEKTRONIČKO NASILJE I ZLOSTAVLJANJE

Među djecom i mladima je sve prisutnije elektroničko nasilje i zlostavljanje posredovano suvremenim tehnologijama, prije svega internetom i mobitelom (eng. cyberbullying). Namjera je porukom uvrijediti neku osobu koja se ne može zaštiti. Problem je u tome što se vrijeđa iza ekrana i time se dobiva snaga pisane riječi. Udaljenost je veća što olakšava čin nasilja. Međutim, manji je postotak žrtava cyberbullyinga u odnosu na klasično zlostavljanje jer one se često ne izjašnjavaju tako uslijed nedovoljno iskrenih iskaza. Zbog toga su frekvencije žrtava virtualnog zlostavljanja nepouzdane.

U Hrvatskoj 96% učenika ima vlastiti mobitel. Računalo je prisutno u većini hrvatskih domova (95%), a pristup internetu kod kuće ima 85% učenika. Gotovo polovina ispitane djece gotovo svakodnevno pristupa internetu.  Više od trećine djece u dobi od 10 do 11 godina internetom se koristi svakodnevno, a u dobi od 14 do 15 godina se koristi većina djece. Spolne razlike u korištenju internetom se vide kod djece od 10 i 11 godina – dječaci se statistički značajno više koriste internetom od djevojčica. Međutim, već u dobi od 12 godina i nadalje djevojčice sustižu dječake, tako da se spolne razlike gube. Zadirkivanje je najčešći oblik nasilja kojeg nažalost mnogi pojedinci, uključujući i mnoge nastavnike, ne doživljavaju povređujuće. Neprimjerene poruke djeluju kao nerizična ponašanja kojima su sklona mnoga djeca, međutim, one jako uznemiruju svako dijete.
Srednjoškolci više e-zlostavljaju putem internet aplikacija od osnovnoškolaca.  Oko 30% djece i mladih smatra da ih e-zlostavljanje jednako ili više uzbuđuje od klasičnog vršnjačkog zlostavljanja (sve prema Slonje i Smith, 2008.).

Djeca koja su nasilna putem suvremenih tehnologija imaju slabije psihosocijalne veze. Adolescenti koji ponavljaju nasilje imaju raspon problema mentalnog zdravlja (anksioznost ili depresiju, različite psihosocijalne simptome) te povećan rizik za poteškoće u školi i poremećaje u ponašanju. Istraživanja pokazuju da je pojava e-nasilja kod dječaka s 8 godina prediktivna za njihovo korištenje droga s 18 godina. Žrtve ove vrste nasilja pokazuju statistički značajno više simptoma depresije u odnosu na djecu i mlade koji nisu doživjeli e-nasilje (sve prema Sakelloriou i sur., 2012.).



Svako elektroničko nasilje bi trebalo biti prijavljeno, a djeca bi se trebala nadgledati tijekom njihovog ''surfanja'' internetom. Također, moramo osvijestiti djecu o ovom problemu. Korištenje modernih tehnologija ima mnoge prednosti u učenju te razne mogućnosti interakcije djece i mladih koje mogu iskoristiti pozitivno ili negativno ovisno o tome što su i koliko osvijestili o toj pojavi.

ISTRAŽIVANJE

Cilj istraživanja je utvrditi učestalost i oblike e-zlostavljanja kod učenika viših razreda osnovnoškolske dobi u tri različite sociodemografske sredine: gradskoj, prigradskoj i seoskoj. Hipoteze od kojih se krenulo su: budući da su škole specifične po svom okruženju, broju učenika, broju područnih škola te drugim relevantnim sociodemografskim čimbenicima za pretpostaviti je da će učestalost i različiti oblici e-nasilja biti nejednako zastupljeni u pojedinoj školskoj sredini.

Učenici završnih razreda osnovnoškolske dobi u sve tri sociodemografske sredine (gradskoj, prigradskoj i seoskoj) internet i mobitel najčešće koriste do sat vremena ili do dva sata, potom manje ili više od pola sata te ih najmanji broj učenika koristi više od dva sata.
Visoki postotak učenika koji svakodnevno koristi suvremene tehnologije duže vrijeme, što je jedan od najrizičnijih faktora pojave e-zlostavljanja, ukazuje na to da edukaciju o štetnim učincima suvremenih tehnologija treba usmjeriti na sve učenike u školama kako bi se smanjilo e-nasilje te preveniralo e-zlostavljanje, naročito djece i mladih koja su već u riziku.

Najveći postotak učenika (10,8%) završnih razreda osnovnoškolske dobi iz sve tri školske sredine provodi više od dva sata dnevno na Facebook aplikaciji. Percepcija odraslih o tome koliko djeca koriste internet za zabavne sadržaje, dopisivanje i druženje veća je u odnosu na stvarne podatke dobivene od  učenika.  Stavovi učenika prema e-medijima uglavnom su pozitivni i emotivni (vide prvenstveno njihove prednosti i dobrobiti), dok su roditelji ti koji vide  moguće opasnosti e-medija.

Istraživanjem se nastojalo provjeriti kakav je utjecaj veličine škole (velika, srednja i mala škola), školske sredine i sociodemografskog okruženja (gradska, prigradska i seoska sredina) na učestalost i oblike e-zlostavljanja. U školama gradske i prigradske sredine, odnosno u velikoj i srednjoj školi po veličini najveća učestalost e-zlostavljanja zanemarivanjem i vrijeđanjem bez direktne namjere. Učenici često nisu svjesni svojih pogrešaka jer ne vide posljedice koje imaju osobe koje su žrtve.

U seoskoj sredini učenici najčešće nekome prijete, pišu ružne stvari ili laži o nekome putem interneta i mobitela te su skloni sudjelovati u raznim anketama (u kojima glasaju za npr. najružniju, najljepšu osobu i sl.).  U gradskoj i prigradskoj sredini učenici uglavnom tračaju koristeći različite internet aplikacije, proste riječi i grubi online rječnik.

ZAKLJUČAK

 S veličinom škole i urbanijim okruženjem, povećanjem dobi učenika, većom količinom slobodnog vremena provedenog na računalu, mobitelu i internet aplikacijama se povećava vjerojatnost e-zlostavljanja kršenjem tuđeg identiteta. S veličinom škole i urbanijim okruženjem te povećanjem dobi učenika se povećava vjerojatnost e-zlostavljanja uznemiravanjem i vrijeđanjem bez direktne namjere. Ovo implicira potrebu za sustavnim upozoravanjem i edukacijom djece, mladih i odraslih (roditelja i nastavnika) o važnosti dužine korištenja suvremenih tehnologija koje se ne bi  trebale upotrebljavati duže od sat vremena dnevno. Mlade treba usmjeriti na različite oblike ispunjavanja slobodnog vremena koji će ih potaknuti da budu kreativniji i naučiti ih poštivanju drugih osoba.

Osobno smatram da je jako bitno osvijestiti učenike o opasnostima e-zlostavljanja jer smatram da neki to čine bez da su svjesni koliko mogu naštetiti određenoj osobi. Roditelji bi trebali pripaziti na to koliko vremena njihovo dijete provodi na internetskim stranicama te ih naučiti pristojnom rječniku prikladnom za one koji ga čitaju.


Smatrate li da je e-zlostavljanje veliki problem današnjice?
Kako biste rješili taj problem kao učitelj/ica, a kako kao roditelj? 

Više o ovoj izvornom članku na linku: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=261358

OVISNOST O INTERNETU MEĐU SREDNJOŠKOLCIMA

Uz brzi ravoj interneta te sve većeg korištenja raznih društvenih mreža, raste i ovisnost o internetu koja se u današnje vrijeme tretira kao psihološki poremećaj. Znakovi ovisnosti razlikuju se od pojedinca do pojedinca, ali oni uglavnom gube pojam o vremenu, imaju poteškoća s odvajanjem od uređaja koji im pruža pristup internetu te zanemaruje socijalne kontakte. Kao dodatne simptome navode se netolerancija, gubitak samokontrole i zanemarivanje obaveza. Navedeni znakovi spadaju u psihološke simptome dok se u najčešće fizičke simptome ubrajaju nedostatak sna, promjena prehrambenih navika, sindrom karpalnog tunela, bolovi u leđima, vratu te suhe i napete oči.

ISTRAŽIVANJE

Kliničko istraživanje koje su proveli Hao Lei i suradnici (2012.) dokazalo je da ovisnost o internetu doslovno mijenja fizičku strukturu ljudskog mozga. Ova je spoznaja znanstvenike poprilično uznemirila, jer se slične promjene u mozgu događaju i kod ovisnika o kokainu, heroinu i drugim opojnim drogama.  Istraživanje o ovisnosti o internetu među srednjoškolcima u turskoj Ankari (Üneri i Tanıdır, 2011.) pokazalo je da razina ovisnosti raste povećanjem vremena korištenja interneta.
Što se tiče djece u Hrvatskoj, prema istraživanju iz 2009. godine njih 49% pristupa internetu
svaki dan, 34% nekoliko puta na tjedan, dok 17% djece koristi internet nekoliko puta mjesečno.


POSTOJI LI RAZLIKA U KORIŠTENJU INTERNETA MEĐU SPOLOVIMA?

Američki dječaci više su motivirani od djevojaka u pogledu funkcionalnih i zabavnih aktivnosti na internetu, što uključuje pretraživanje web stranica, igranje igara te skidanje filmova i aplikacija. Nasuprot tome, djevojke češće koriste Internet za obrazovne i socijalne aktivnosti, uključujući chat, društvene mreže, e-mail i slušanje glazbe.

Vrijeme je također jedno od bitnih obilježja vezano uz ovisnost o internetu. Naime ono može bili vrlo produktivno ukoliko se taj medij koristi u razumnim količinama, u prosjeku 38,5 sati tjedno, međutim kada korisnik prijeđe određenu granicu korištenja internet može uvelike promijeniti njegov život.
Ljudi u prevelikoj mjeri troše svoje vrijeme na internetu zanemarujući obaveze, svoju obitelj posao pa čak i same sebe.

Srednjoškolci kao skupina izabrani su za diskusiju o ovoj temi jer su oni najveći korisnici društvenih mreža poput Facebook-a, Instagrama, Twittera i sličnih. U članku na kraju ovog posta možete pronaći istraživanje provedeno među srednjoškolcima u Međimurskoj županiji. Pokazalo se da veći broj njih provodi čak do 40 sati na internetu,zanemaruju školske obaveze, te gube osjećaj o vremenu. Izjavili su da ne zanemaruju toliko svoj društveni život i da im internet pomaže u učenju, mogli bismo reći da je to istina, ali zar stvarno ne zanemaruju svoje prijatelje i okolinu?


SADRŽAJNI ELEMENTI

Društvene mreže postale su jedan od najzastupljenijih oblika komunikacije u ispitanika, a društvena mreža Facebook spomenuta je u skoro svakom odgovoru kao najčešća aktivnost.  Za online komunikaciju  najčešće je korišten program Skype. Veliki broj muških ispitanika među aktivnosti na Internetu svrstao je igranje online igara i praćenje novosti. Nekoliko srednjoškolaca spomenulo je praćenje kladionica i sudjelovanje u forumima. Dok velik broj ispitanika ženskog spola najviše koristi Ask.

ZAKLJUČAK

Bez oklijevanja možemo reći da su društvene mreže i internet općenito, preuzeli mlade ljude. Većina ne može zamisliti život bez pametnog mobitela ili laptopa ne uzimajući u obzir poteškoće koje stvaraju. Zanemaruje se socijalni život pa i zdravlje pojedinca. Svi smo većinom svjesni koliko nam šteti, a i dalje provodimo sate i sate ispred ekrana. Osobno smatram da nam ovakav način života uništava kreativnost i mogućnost sazrijevanja na kvalitetan način. Internet također može biti opasan jer se svakodnevno izlažemo tuđim mišljenima i osudama, te su naše informacije dostupne skoro svima. Trebali bi pripaziti na naše profile i voditi računa o tome tko im ima pristup.

Smatrate li za sebe da ste ovisnik o svom pametom telefonu ili računalu? 😏
Kako biste protumačili današnje srednjoškolce s obzirom na pretjerano vrijeme koje provode na internetu?

Više o ovoj temi i istraživanju u srednjim Školama Međimurske županije možete saznati u članku ''Ovisnost srednjoškolaca o internetu'' autorica Nine Carević, Mateje Mihalić i Marine Sklepić.
Link za članak:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=181022

TJELESNA AKTIVNOST DJECE TIJEKOM REDOVNOG BORAVKA U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI

Promjene načina života i suvremeni svijet uvelike je utjecao na odrasle, pa tako i na djecu. Djeca su sve manje fizički aktivna i uz to imaju veliki pristup nezdravoj prehrani te lošim navikama koje sputavaju njihov kvalitetan rast i razvitak. Upravo to stjecanje zdravih navika, koje uključuju i tjelesnu aktivnost, može pomoći djeci da izbjegnu mnoge bolesti među kojima se ističu kardiovaskularne bolesti i pretilost.

Međutim, postavlja se pitanje kolika se razina tjelesne aktivnosti smatra potrebnim minimumom tjelesne aktivnosti u populaciji školske djece i omladine u svrhu očuvanja i unapređenja zdravlja? Preporuke WHO za djecu od 5 do 17 godina ukazuju na minimalno 60 minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti dnevno, osobito aerobnog tipa, te barem tri puta tjedno aktivnosti koje uključuju mišićnu jakost. Posljedica nekretanja kod tako male djece narušava njihov skladan rast i razvoj, te je iz toga razloga djeci potrebno omogućiti svakodnevno kretanje u vrtićima i u obitelji, te pratiti njihove funkcionalne sposobnosti koje su u izravnoj vezi s pojavom pretilosti. Za djecu i mlade ljude, tjelesna aktivnost uključuje igru, sport, kućanske poslove, rekreaciju, tjelesnu i zdravstvenu kulturu ili planirane vježbe u kontekstu obitelji, škole i društvenih aktivnosti. Analizirajući dnevnu tjelesnu aktivnost, uočeno je kako djeca starosti 5-12 godina prosječno naprave 16.133 (dječaci), odnosno 14.124 (djevojčice) koraka tijekom radnih dana. 

U predškolskoj dobi dijete bi se trebalo kretati veći dio dana, jer je to njegova osnovna potreba neophodna za rast i razvoj. 

Dokazano je da posljedični odnos pretilosti i tjelesne aktivnosti vuče korijene još iz predškolske dobi, te stoga sve više istraživanja polaže veliki značaj upravo na razdoblje prije polaska u školu, jer je potvrđeno kako djeca predškolske dobi tjelesnom aktivnošću smanjuju rizik od prekomjerne težine i pretilosti u kasnijim fazama života. Stupanj aktivnosti u predškolskoj ustanovi uvelike ovisi o materijalnim uvjetima i radu odgajatelja. Okruženje, te dostupnost prostora, igara i rekvizita izrazito utječe na razinu tjelesne aktivnosti djece u predškolskim ustanovama, jer svugdje u svijetu sve više djece pohađa predškolske ustanove. No, koliko se djeca zapravo kreću za boravka u vrtiću, kreću li se jedni više nego drugi, postoji li razlika po spolu, te koliko je tjelesna aktivnost djece zastupljena određenim aktivnostima u koje su djeca uključena, osnovni je problem ovoga rada.

ISTRAŽIVANJE

Cilj ovog  istraživanja bio je utvrditi ukupnu količinu tjelesne aktivnosti djece predškolske dobi tijekom pet dana boravka u vrtiću u vremenskom razdoblju od 8,30 do 11 sati.

Rezultati istraživanja pokazali su kako djeca u predškolskoj ustanovi naprave prosječno 3427 koraka tijekom 150 minuta boravka u vrtiću, prijeđu približno 2,8 kilometara, uz potrošnju energije od 99 kalorija. Za odrasle osobe uvriježeno je mišljenje kako 10.000 koraka pretpostavlja potrošnju od 150 kcal,16-17 a iz ovih rezultata vidljivo je kako su dobivene vrijednosti kod djece predškolske dobi približne navedenim pretpostavkama.

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja tjelesne aktivnosti djece u predškolskim ustanovama, a rezultati su pokazali kako su djeca tjelesno aktivna u skladu s rezultatima prethodnih istraživanja, te naprave između 2100 i 5460 koraka u danu, ovisno o dnevnom programu. Rezultati također pokazuju kako nema razlika u aktivnosti između dječaka i djevojčica u broju koraka, ali su uočene razlike između pojedinih dana u tjednu.

ZAKLJUČAK

Svakako, svakoj predškolskoj ustanovi trebalo bi biti u cilju poboljšati tjelesnu aktivnost djece i osvijestiti ih o njenoj važnosti. Osobno smatram da je bitno da znaju koliko je važna zdrava prehrana, različite igre i sportovi koji ih konstatno pokreću, kako bi se razvijali na što bolji mogući način i da sami znaju da to rade zbog sebe i svoga zdravlja. Također, osim provedbe edukacijskog programa, djeci je nužno svakodnevno omogućiti prostor i vrijeme za igru u kojoj dominiraju tjelesne aktivnosti. Vrlo je važno da i roditelji znaju na koji način pristupiti ispravnom odgoju svoje djece uključujući razgovore o važnosti njihovog zdravlja kao i obrazovanja.

Smatrate li redovnu tjelesnu aktivnost potrebnom za razvitak djeteta? 😊

Kako biste vi potaknuli svoje dijete da se bavi aktivnostima koje mu pomažu da ostane zdravo?

Više o ovoj temi možete pronaći u članku ''Tjelesna aktivnost djece tijekom redovnog boravka u predškolskoj ustanovi'' autora Zvonimira Tomca, Tihomira Vidranskog i Jelene Ciglar.

Link za članak:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=224007